Dvije slike Ivana Rođaka na aukciji prve dobile ponuđača

BJELOVAR - Putem internet ponude humanitarnoj akciji Hrvatskih ratnih veterana koja je namijenjena prikupljanju pomoći za braniteljske obitelji u potrebi došla je i prva konkretna ponuda i to za dvije slike na drvetu slikara Ivana Rođak iz Bjelovara. Premda je prepoznat po svojim slikama na staklu, u maniri podravske naive, Ivan Rođak poseže i za drugim likovnim tehnikama. Osobito voli pastel. Njegovoj ruci odgovara mekoća, brz potez, lagani kontakt sa podlogom, dovoljan da se naznači ptičje krilo, obris cvjetne latice, slamnati krov stare klijeti, našušurena javorova krošnja ili lišće nošeno vjetrom u melankoličnom jesenskom sutonu. Vrlo su skladne njegove mrtve prirode, aranžmani sa cvijećem, voćem, prirodninama, koji naprosto traže odgovarajući građanski ambijent, da podignu i ispune prostor gdje ljudi borave. Sama po sebi, kao odabrani motivi, mrtva je priroda vježba iz skladotvorja, harmoniziranje predmeta, njihovih veličina i odnosa, što je čini omiljenom slikarskom disciplinom. Dugo je trebalo da se unutar slikarstva osamostali, no uvijek se težilo da kroz te prirodne darove prosine bogatstvo zemlje i spoznaja o edenskom obilju, kakvo je čovjek nekada neograničeno uživao. U želji da osvježi standardne postave, poput „goričkog stola“ od slanine, luka, sira i kruha, ili onih uobičajenih cvjetnih i voćnih prikaza, Rođak dodaje matalne posude ili neki detalj tehnološke ere, što mu omogućava da na slici bude i dodir hiperrealizma. Njegovo majstorstvo nije upitno, pa će mnogi gledatelji biti impresionirani i takvim radovima. No , postoji razlika, koja izdvaja ovog autora od mnoštvo drugih. Njegove zime ipak nisu doba involucije, utrnuća, nastajanja života i opustjelosti. Uvijek postoji nešto što se odupire: neki grm, busen trave, blago nagnuto mlado stablo, stavice kukuruza pregršt lišća, strašilo u polju ili kolac u stogu stijena. Život je nepobjediv, poručuje nam slikar, on diže svoje barjake ispod leda i iz slegnuta pepela, on vrije negdje u krvi, u pokretu, u našoj borbenosti i strasti, svim našim zaljubljivanjima, svim novim početcima i u svakom otporu i ne odustajanju. Dat ćemo zemlju zemljino i vratiti se u prah, no prije toga ostavit ćemo trag u onome što dodirnemo i oplemenimo. Posadit ćemo voćku, iscrtati vrt, podići novi krov, plesat ćemo u paru u kolu, slaviti rođenje djeteta, napisat ćemo knjigu ili nacrtati sliku. Ivan Rođak to dobro zna, budući da mu slikarstvo odavno nije sporedni puteljak u životu, već nešto mnogo važnije i neusporedivo više.

Nema komentara:

Objavi komentar